Kategorije
Novosti
Newsletter
Kontakt
Pletikosa
Bože Starca Jurićeva 19
HR-51000 Rijeka
Hrvatska
Telefon +385 (0)51 639-513
+385 (0)91 566-6650
Fax +385 (0)51 639-513
E-mail pletikosa@inet.hr
Kontakt

Pariz


PARIZ

     putopisna reportaža

       Prije polaska na put, pitao sam se što reći o gradu o kojem se gotovo sve zna. Što reći o gradu koji je najposjećenija turistička destinacija Europe a možda i svijeta sa 28 milijuna turista godišnje. Nakon petodnevne posjete, shvatite da ste ustvari samo protrčali i vidjeli djelić onoga što Pariz nudi, a vidjeli smo pet puta više nego smo očekivali zahvaljujući vodiču Sanjinu i njegovoj 85.posjeti Parizu. Trebate doći još nekoliko puta da biste ga stvarno upoznali. Bilo kako tamo stignete, samostalno ili preko agencije ne propustite doživjeti mješavinu raznih kultura, umjetnosti, povijesti, arhitektonskih remek djela, zabave, mode i naravno gastronomije.

Hoteli i gastronomija

    
U Pariz smo stigli preko putničke agencije Jadrotours iz Rijeke. Nakon cjelodnevne vožnje i noćenja u izvrsnom Best Westren Victor´s hotelu u Frankenthalu u Njemačkoj, stigli smo drugi dan oko podne na odredište. Iako se nigdje ne spominje kod rezerviranja aranžmana gdje se odsjeda, hotel je bio prijatno iznenađenje. Pripadao je lancu aparthotela Citéa, a to znači da smo imali i svoju malu kuhinju sa posuđem, frižider i mikrovalku. Imao je čak i mali bazen, pa bi dobro došlo malo se opustiti u njemu nakon cijelog dana na nogama. Nažalost program je bio toliko opsežan, da je malo vremena bilo za brčkanje. A htjeli smo svi vidjeti što više.
     Sto metara dalje je bio veliki supermarket, gdje se mogla kupiti hrana i piće, uz ogroman izbor vina. Francuska se vina i danas rade prema 250 godina starom zakonu, koji je donio Luj XV i smatraju se najkvalitetnijim vinima u svijetu. Stoga iskoristite priliku i kušajte ih što više, kao i šampanjce, koji nemaju nikave sličnosti sa jeftinim „spumante” gaziranim vinima Italije ili Španjolske. O tome smo dosta slušali dok smo prolazili kroz pokrajinu Campagne i grada Reimsa, gdje se najviše proizvede pjenušca u svijetu. Sva francuska vina su kvalitetna bez obzira na cijenu. Cijene butelja se kreću već oko 3-5€ pa nadalje. U restoranu toliko košta mala čaša piva (0,33l). Najjače regije vina su Bordaux na zapadu, Burgundie južno od Pariza, Beaujolais kod Liona, Alzace, te uz obalu rijeka Rhone i Loire. Svi smo ponijeli kući po nekoliko boca za probu ili poklon. 
     Pariški hoteli i općenito turizam u Parizu su priča za sebe. Kada imate toliki broj turista svake godine, možete si dozvoliti i malo sporosti, neljubaznosti, osoblja koje priča samo francuski i vrlo suženog izbora jela, često svedenog na fast food. Uz to, uvijek se postavlja pitanje da li potrošiti dva sata na pravi ručak i večeru u nekom restoranu francuske kuhinje sa više slijedova jela i nadati sa da ćete dobiti nešto po svom ukusu ili pojesti sendvič ili nešto nabrzinu, a obići još par pariških znamenitosti. Nakon 16.00 u većini restorana kuhinja se zatvara, pa Vam opet sljeduje sendvič ili specijalitet palačinka punjenu svim i svačim. Gotovo svi caffei i brasserie nude pored pića i par jela. Karakteristika takvih mjesta su veoma mali stolovi, sa stolicama poredanim kao u kinu i okrenutim ka ulici. Na taj način možete vidjeti svakoga tko prolazi, ali i Vi možete biti viđeni, a i stane više gostiju. Sadržaj i cijene takvih menia su napisane na drvenim pločama i kreću se od 12€-20€. U pravim restoranima po kojim je francuska poznata, večera obično košta oko 100€. A u najpoznatijem kao Chez Maxim`s i mnogo više. Tako je to u najgastro zemlji svijeta. Ako igrate na sigurno, na svakom koraku su razni mali talijanski, kineski, grčki, turski i restorančići drugih nacija, koje žive u Parizu. Smatra se da je došljaka iz drugih dijelova francuske ili svijeta danas čak 80%. Pariz broji sa gradićima sa kojima se stopio preko 11 milijuna stanovnika. Unutar tri koncentrična bulevara-prstena je 20 okruga ili arondismana i to se sve smatra centrom grada. Rijeka Seina ga presjeca i dijeli na nekoliko dijelova tvoreći poznatu lijevu i desnu obalu. Ime je dobio po galskom plemenu Parizi, još iz doba Rimljana.
 
putopisna reportaža putopisna reportaža putopisna reportaža    


     Najpoznatija zona gdje se dobro jede i zabavlja je Latinska četvrt na križanju bulevara St. Germain i St. Michel. Mnogobrojni restorani raznih svjetskih kuhinja, gdje vidite kako se priprema hrana. Cijene niže nego drugdje. Mnogi imaju muziku uživo. Ispred grčkih restorana vlasnik razbija tanjure i poziva Vas na ludi provod unutra. Nama ukusu najbliži su razni kebabi, girosi, odojci, i koljenice na ražnju, morski specijaliteti. Tu su i talijanski restorani sa paštama i pizzama, tuniske i turske slastičarnice. Sve je krcato, posebno uveče kada se mjesto teže može naći. Kako smo taj dio otkrili predzadnje veče, bili smo u jednu ruku razočarani, a u drugu i sretni jer neki od nas ne bi izlazili od tamo i tako propustili obići mnogo toga.

putopisna reportaža    
     Cjenovno povoljniji hoteli su van centra, jer cijene noćenja za jednu noć u hotelima u samom centru su više nego cijena cijelog aranžmana. I vječito su prepuni. Nivo usluge kvaliteta smještaja pa i čistoća često su upitni za zvjezdice koje nose osim onih najskupljih. Sobe su često veoma male i spartanski uređene. Doručak je tipično francuski. Nekoliko vrsta kroasana, maslac, mermelade i ponegdje malo sira, te standardni napici. Stalni je problem radne snage, koje nema dovoljno i pored mnogobrojnih doseljenika, posebno iz Azije i crne Afrike (Senegal, Čad, Obala bjelokosti), te drugih francuskih bivših kolonija. Inače u Francuskoj hoteli imaju zvjezdicu manje nego kod nas kao oznaku za kategoriju. Pa tako hoteli već sa dvije zvjezdice bi trebali biti solidni hoteli, a najbolji i maju „svega” 4 zvjezdice i uglavnom su za Amerikance i druge bogataše. Noć u dvokrevetnoj sobi se kreće od 80€-800€.
     Naš je bio u novoj rezidencijalnoj četvrti Vanves odmah uz treći prstenasti bulevar Periferic. Busom smo tako stizali brzo i bez čekanje bilo gdje. Srećom nismo upoznali poznate pariške zastoje. Sam Pariz zahvaljujući urbanističkim planovima unatrag nekoliko stoljeća, širokim bulevarima sa podvožnjacima, još širim trgovima i kružnim tokovima prometno izuzetno dobro funkcionira. Metro sa svojih 13 linija rješava mnogo toga. Vožnja košta 1,5€. Najbolje je uzeti grupni „carnet” sa 10 vožnji za 11,10€.. Opcija su jednodnevne ili višednevne karte za koje Vam treba slika. Hotel nam je bio 300 m od metro stanice i svega deset minuta do glavnih atrakcija i centra. Za one koji vole samostalno lutati idealno. Mi na žalost ili na sreću nismo upoznali metro, jer su nas vozali busom i za dnevne i večernje izlaske. Taksi je prilično skup.


Eiffelov toranj
 

putopisna reportaža       

     Nakon smještaja u hotel i kratkog odmora krenuli smo u razgledanje simbola Pariza, Eiffelovog tornja, visokog 300 metara, napravljenog 1889 za svjetsku izložbu i stogodišnjicu Francuske revolucije. Gradio se dvije godine, a trebao je biti srušen nakon 20 godina. Spasila ga antena radio odašiljača na vrhu, te je dobio novu svrhu postojanja. Tek kasnije Parižani shvaćaju što imaju i do danas ga je posjetilo 230 milijuna ljudi. Financijski se otplatio nakon prve godine i milion posjetitelja. Ipak Parižani za današnji izled tornja i grada trebaju zahvaliti njemačkom generalu, koji je odbio Hitlerovu naredbu da povlačeći se iz Pariza sruši sve što postoji od znamenitosti.
     Danas gužva neopisiva. Ulazi na sva četiri stupa, odakle liftovi voze do drugog kata. Tu se presjeda u liftove koji voze na treći kat na sam vrh. Na svakom ulazu red od stotinjak metara. Naš vodič brzo mijenja plan, te nas ukrcava na brod za krstarenje Senom. Moderni turistički brodovi tijekom jednosatne vožnje proveli su nas ispod dvadesetak prekrasnih mostova. Cijena ture 11€. Skuplja varijanta sadrži i ručak ili večeru uz svijeće. Postoje i Batobus brodovi koji se zaustavljaju se na 8 mjesta, pa se mogu koristiti za razgledanje umjesto metroa, jer je većina znamenitosti na obali Sene ili u neposrednoj blizini. Uz to karta za 5 dana vozanja košta 17€. Prolazimo i uživamo u pogledu na zgrade i palače poredane na obali i muzeje d´Orsay i Louvre. Poseban je pogled na katedralu Notre Dame, koji izmamljuje uzdah i pljesak kod turista, sličan onome kada avion uspješno sleti. Potom povratak uz drugu obalu.

putopisna reportaža

     Dok smo mi plovili, naš vodič nam je kupio grupnu kartu za posjetu tornju i dogovorio termin za sutra za ulazak preko reda. Tako smo bez čekanja brzo stigli do vrha, slikajući Pariz sa raznih visina u svim pravcima. Prekrasan pogled na grad, tako urbanistički dobro riješen, na široke bulevare i ulice sa drvoredima, ogromnim parkovima i još većim zgradama, koje su Lujevi i Napoleon gradili, besramno rušeći sirotinjske četvrti i stvarajući ono što je Pariz danas. S jedne strane tornja su Marsova polja, danas park sa širokim travnjacima, a nekada poligon za vježbu konja, obližnje vojne škole sa i danas prisutnim konjušnicama. Sama zgrada škole predstavlja kraj parka s jedne strane, dok se s druge strane preko Seine i mosta smjestila palača Chaillot izgrađena kao francuski paviljon za svjetsku izložbu. Danas su tu 4 muzeja (mornarice, čovječanstva,spomenika i filma). Između krila palače je kazalište Trocadero sa 3000 sjedećih mjesta. Ispred palače je fontana sa vodenim topovima. Nadam se da nećete propusti priliku popiti nešto na vrhu tornja. Iznenađuje cijena od 4,5€ za veliko pivo, što je apsolutno najniža cijena na koju sam naletio u gradu. Sa drugog kata (116 m visine) se možete spustiti i pješice, a i popeti.
     Noću se na tornju pale 20.000 lampi. Zbog ogromne potrošnje struje i zagrijavanja pale se svega par puta u vremenu od 5-10 minuta. U jednom trenutku cijeli toranj postaje plavičaste boje, a u drugome kao da tisući bijelih iskrica se stalno pali i gasi. Dvije laserske zrake na vrhu se vide i na udaljenosti od 80 km.


Arc de Triomphe

 

putopisna reportaža     Drugo urbanističko čudo Pariza je trg Etoile sa Slavolukom pobjede ( Arc de Triomphe) i ogromnim kružnim tokom iz kojega se zvjezdasto širi 12 bulevara. Jurnjava auta, koji međusobno si oduzimaju pravac, trubljenje sirena, najbolje govori o tempu i načinu života Parižana. Sam slavoluk je dao napraviti Napoleon u čast pobjede svoje vojske. Ispod njega je prošao još dok je bio drvena maketa i kasnije na volovskim kolima na putu u mauzolej. Na vrh se može popeti uskim spiralnim stepenicama (250), pogledati mini muzej i okolne bulevare sa visine od 50m.
Tu počinje najpoznatija i najšira avenija Champs Elysees, načičkana trgovinama, i skupim restoranima. Kupovina najjeftinije torbice ili novčanika u eksluzivnoj trgovini Luis Vuitton izmamiti će Vam 400€., dok su prosječne cijene par tisuća. Peugeot i Mercedes tamo imaju spektakularne izložbene salone-muzeje.
     Nakon nekoliko blokova zgrada, široki redovi drvoreda prerastaju u park , na čijoj se desnoj strani smjestio Grand Palais, ogromna palača sa najvećim europskim staklenim krovom, izgrađena za svjetsku izložbu, a danas sjedište nekih muzeja i drugih kulturnih zbivanja. Više
www.grandpalais.fr.
Nakon parka, avenija izbija na Seinu i ogroman trg Place de la Concorde, sa egipatskim obeliskom u sredini. Dalje se nastavlja park Jardin des Tuileries, preuređen 2003. godine, sa fontanama, kafićima, ringišpilom i velikim kotačem iz koga se isto tako predivno vidi Pariz. Cijela vizuelna linija završava u dvorištu muzeja Louvre na velikoj staklenoj piramidi i fontanama, dok se zgrada dalje proteže 700 metara uz obalu Seine. O ovom remekdjelu arhitekture, koje je ujedno i naveći svjetski muzej sa najvrednijom zbirkom umjetnina i Mona Lisom se sve zna. Manje se zna da je ispod njega napravljen moderan trgovački centar sa 45 trgovina i 15 restorana.
     U istom pravcu sa druge strane Slavoluka pobjede nastavlja se Avenija de la Grande Armee, a potom i Avenija Charles de Gaulle na čijem kraju na drugoj obali Seine se napravio moderni dio grada, sav u staklu, sa Le Grande Arche, velikim kvadratnim prstenom, podignutim u čast 200 godina Francuske revolucije i velikim kompleksom ministarstva obrane. Cijeli taj pravac odatle do muzeja Louvre je dug 10 km i prekrasno se vidi iz visine.


Napoleonov mauzolej


putopisna reportaža putopisna reportaža putopisna reportaža   

    Ako krenete preko mosta Aleksandra III od palače Grand Palais, proći ćete parkom ispred velike palače Hotel des Invalides, koji je Napoleon dao napraviti za vojne invalide stradale u njegovim pohodima. Tu su imali smještaj i hranu, te pola litre bijelog i pola litre crvenog vina svaki dan. Uvjet je bio da se ne napiju, jer bi to značilo izbacivanje van, a time i sigurnu smrt. Ne znam kako im je uspjevalo ostati trijeznima uopće. Danas je to Vojni muzej (Musée de l`Armée), u okviru koga se na stražnjoj strani nalazi i Napoleonovov mauzolej. U velikoj dovorani tijelo Napoleona je smješteno u 7 kovčega izrađenih što od kamena, što od raznog skupocjenog drveta. Po želji samoga Napoleona, mjesto gdje počiva je kat niže, tako da svi koji dođu da bi vidjeli što je dole, moraju se nasloniti na kružnu kamenu ogradu i time pokloniti velikom vojskovođi. Tu su još sahranjeni neki Napoleonovi generali i braća.

putopisna reportaža

 
Otok i Katedrala Notre Dame

     
     Rijeka Seina vijugajući kroz grad i ima i nekoliko otoka. Na najvećem se smjestila poznata rano gotička katedrala Notre Dame sa odrezanim tornjevima. Iz toga doba su i katedrale u Reimsu, Sartru, Sansu, napravljene sve u periodu od 50 godina. Tek 100 godina kasnije tornjevi idu još više u vis. U početku je izazivala prezir Parižana i nije imala mjesto koje ima danas u crkvenoj hijerarhiji. Tek krunidbom Napoleona za cara u njoj, postaje prvostolnica. Samu krunu na Napoleonovu glavu je trebao staviti Papa. U posljednjem trenutku Napoleon uzima krunu iz ruku Pape i sam si je stavlja na glavu i time šalje poruku svijetu da je on igrač broj jedan. Potom je okrunio i svoju ženu.

putopisna reportaža putopisna reportaža putopisna reportaža

   Na otoku se nalazi i Palača pravde koja i danas ima tu funkciju, te odmah uz nju druga poznata crkva Sainte Chapelle, izgrađena svojevremeno za svete relikvije, kupljene iz Jerusalema. U okviru kompleksa je i muzej Conciergerie, u kome je nekada bio zatvor, gdje su osuđenici provodili vrijeme, obično čekajući svoj red na giljotini. Ovisno o financijskoj snazi osuđenika, bile su tri vrste ćelija. Sa slamom na podu za sirotinju, sa krevetom gdje se nešto malo plaćalo i za plemstvo sa dodatnim stolom, perom, papirom, lojanicom i hranom izvana. Kraljevska palača iz VI stoljeća, koju je sagradio prvi francuski kralj Clovis, doživljava preinake u XI i XIV stoljeću i danas grandiozno dominira obalom Sene. Na jednoj od kula nalazi se i najveći i najstariji sat Pariza.

 

 putopisna reportaža putopisna reportaža putopisna reportaža 

 

putopisna reportaža



Nije to sve

 

putopisna reportaža putopisna reportaža putopisna reportaža

     Kada bi nabrajali sve palače i crkve što smo vidjeli, bojim se da bi samo ovaj članak bio u ovom broju. Stoga recimo samo Palača Hotel de Ville danas vjećnica, Toranj Saint-Jacques, Crkva Saint Germain L`Auxerros odmah pokraj Louvra, čije je zvono najavilo pokolj protestanata. U blizini je i moderno zdanje Pompidu multimedijalnog centra, zgrada Burze, veliki park na mjestu nekadašnje veletržnice Les Halles (poznate kao stomak Pariza), sada sa modernim zdanjem shoping centra i crkvom Saint-Eustache.
putopisna reportaža     Panteon, prvobitno crkva, a poslije hram revolucionarima a na kraju i poznatim ličnostima (piscima, naučnicima, generalima, političarima), koje su tu i pokopane. Odmah pored je crkva Saint Etienne sa zlatnim kovčegom i jedinim kamenim poprečnim balkonom i stepeništem. U tom dijelu Latinske četvrti je Saint Germain des Pres i Sorbona, sa mnogim palačama u kojim su se smjestili pojedini fakulteti i instituti. To je najstariji dio grada sa ostacima Rimskih terma.

 

 Monmartre

      To je sjeverni, najviši dio Pariza nadmorske visine 127 m u XVIII arondismanu. Vidikovac. Sačuvao je izgled starog Pariza sa uskim krivudavim ulicama i starim kućama. Ime je dobio od rimskog Mount Mars, koje je poslije u starofrancuskom prešlo u Mount Martyrs, a potom u današnji naziv. Nekada je to bilo selo pokraj grada, gdje se jeftino živjelo uz još jeftinije vino iz okolnih vinograda. San svakog umjetnika bez novca. Prošlog stoljeća, ali i danas je centar umjetničkog i boemskog života. Slikari Tuluz-Lotrek, Renoar, Bonar, Utrilo, Picasso, Vlamenck, Derain, Soutine, Modigliani, Van Gogh i mnogi drugi tu su proveli dobar dio života, slikajući njegove ulice, kavane, zabavna kazališta, i druge čuvene ličnosti. I danas je tu mnogo umjetnika obučenih u stilu starih majstora sa francuskom kapom i bradicom, nudeći svoje radove u akvarelu, ulju, slikajući portrete i karikature. Većina njih je sa naših prostora i istočne Europe. Na centralom trgu su se nagurali između restorana i trgovina suvenirima nudeći svoje radove za 35-200€. Neke su slike zaista i umjetnički vrijedne, pogotovo neke slikane svojstvenim stilom umjetnika, koji se razlikuje od drugih. Nismo mogli odoliti da si ne kupimo po sličicu. Tko zna možda nekada budu vrijedile basnoslovno.

putopisna reportaža


     Na Monmartru nalazi se i bijela romanička Bazilika Sacre Coeur (Svetog Srca Isusovog) s kraja XIX stoljeća, sa velikom i još dvije manje prekrasne kupole. Za drugog svjetskog rata kupola je pogođena sa 13 bombi bez eksplozivnog punjenja. Na taj način su Njemci pokazali da prekrasnu kupolu i crkvu mogu srušiti kada im se prohtije. Na visinu od 80 metara na podnožje kupole se može i popeti i imati još bolji pogled na baziliku i sam Monmartre. Dominira tim dijelom grada i morate joj se diviti dok se penjete uskom uličicom prepunom trgovina arapskih trgovaca, sa Boulevara Clichy i Rochechouart, pa širokim stepeništem kroz mali park ispod nje. Lijevo je i uspinjača, slična onoj u Zagrebu. Gradnja crkve je podijelila Parižane, jer je izgrađena na prostoru gdje su bili veliki vinogradi. Danas ih više uopće nema osim jednoga maloga, koji je vjerovali ili ne muzej i pokraj kojega ćete sigurno proći.
     Odmah pored je crkva St. Pierre, jedna od najstarijih pariših crkvi, koja sadrži čak neke originalne rimske stupove u sebi. Kažu da se Dante molio u njoj. Od crkve se uskim uličicama prepunim turista, trgovina suvenirima, kafićima i restoranima stiže na mali trg. Ružičasto obojena mala kućica, sva nakrivljena je čuveni restorančić La Maison Rose, gdje su nekada dobivali inspiraciju poznati umjetnici, koji su čak i neki poput Utrila i živjeli u sobi iznad. Dvadesetak metara dalje je i već spomenuti vinograd, koji proizvede nekoliko stotina boca vina godišnje. One se prodaju na aukciji na festivalu vina prve subote u listopadu. Pitam se po kojoj cijeni. Tik preko puta njega slavni Lapin Agile Cabaret ( Kabare kod brzoga zeca) iz 1855 godine, u maloj kućici, koja samo što se ne sruši i gdje se pitate, kako stane više od 10 ljudi. Ime je dobio po zecu kojeg je na fasadu nacrtao umjetnik Andre Gill još prije 133 godine. Proslavio ga je Picasso sa svojom istoimenom slikom naslikanom 1905 godine. U početku je bio mjesto gdje su se skupljali umjetnici, svodnici, studenti sa Sorbone. Tu su zalazili Picasso, Modigliani, Apollinaire i Utrillo. I danas su tu predstave, veoma popularne među Parižanima i to sa starim pjesmama i britkim humorom i satirom. Nažalost morate znati francuski i dnevnu politiku, pa uglavnom nema turista unutra.

putopisna reportaža putopisna reportaža putopisna reportaža


     Stotinjak metara dalje ka vrhu jedan preko puta drugoga su dva kultna restorana Auberge de la Bonne Franquette i le Consulat i mnogi poznati bistroi. Sjedeći za nekim od stolova, možete biti sigurni da su tui sjedili i mnoge slavne ličnosti. Tu je i već spomenuti trg sa slikarima, odakle cestica se spušta u podnožje bazilike.
Ljubitelji muzeja mogu posjetriti muzej Monmartre i Dalijev muzej, za kojeg fanovi kažu da ima jako dobru postavu.
Nedaleko je i poznato groblje Monmartre, na kome su sahranjene mnoge poznate ličnosti kao Stendhal, Ninjinsky, Emile Zola, Leo Delibes, Edgar Degas, Theophile Gautier i Hector Berlioz.

  
Cabare

       Maloprije spomenuti boulevari Clichy, Rochechouart i trg Pigalle u donjem nižem dijelu Montmartra su poznati kao centri noćnog života, sa mnogim multipleks kinima, barovima, restoranima, cabareima, i sex show programima, te trgovinama na tu temu. Mnogo blještavog neona, svodnika i dama koje Vas pozivaju da uđete unutra nudeći besplatna pića ili jeftine ulaznice. Stvarnost je obično drugčija kada uđete, pa ako Vas samo opelješe računajte da ste dobro prošli. Ponekad se probudite u nekoj bočnoj ulici, bez novca, dokumenata, fotoparata i drugih dragocjenosti. Stoga samo šetajte i ne ulazite.

  

putopisna reportaža putopisna reportaža putopisna reportaža    

       Naravno izuzetak su poznati cabarei koji se tu nalaze. Najstarije kan-kan kazalište je Elysees Montrmartre Theatre, ali svakako je najpoznatije Moulin Rouge, gdje kažu da je danas najbolji program u Parizu. Crazy horse je nešto dalje ali danas nema nekakv bog zna kako dobar program. Još nekoliko kabarea je u blizini. Mi smo posjetili Nouvelle Eve u ulici okomitoj na Moulin Rouge, koji je nešto manji i skoro upola jeftiniji, a ima drugi program po kvaliteti u gradu. Cijena ulaznice je 59€ uz koju dobijete čašu šampanjca. Nova boca od pola litre je 85€, a večera 135€. Mi smo ga posjetili zajedno sa velikom grupom mladih Australaca i Amerikanaca, koji se toliko užive i predaju predstavi da je štimung fenomenalan. Pored 4 plesača i 12 plesačica u toples kostimima sa tangicama, uz mnogo perja, šljokica, slijede točke žonglera, akrobatkinje na trapezu, igra sjenki stvorenih rukama vještog umjetnika, imitirajući sve i svašta, te pantomimičar sa točkom sa dvije glave, gdje smo do zadnjeg trenutka mislili da su zaista dvojica. Dvosatna predstava u kojoj se sve to izmjenjuje sa mnogim plesnim točkama brzo prođe. Uz legendarnim kan-kan svi redom plješću cijelo vrijeme.

  Muzeji


  putopisna reportaža

      Ulazak u muzeje se naplaćuje od 6-15€. Kako bi se izbjeglo čekanje u redovima na kupovinu karata, na ulazu svakog pojedinog muzeja, može se kupiti Paris museum pass, ulaznica za pedesetak muzeja uključujući i dvorac Versailles, Slavoluk pobjede, Napoleonov grob i još mnogo toga. Time se i dosta uštedi, jer već za 30€ možete uzeti dvodnevnu kartu, a za 45€ četverodnevnu ili za 60€ šestodnevnu. Više na www.parismuseumpass.com .

 putopisna reportaža putopisna reportaža putopisna reportaža

     Pored Louvrea obavezno posjetiti i muzej d`Orsay sa zbirkom impresionista, a ostale po želji.

 putopisna reportaža putopisna reportaža putopisna reportaža

 

 

putopisna reportaža     A što reći za Versailles i njegovih 800 ha parkova, 42 km staza, 55 fontana i bazena, 400 skulptura. Što reći za prekrasne sale kao Dvorana ogledala, slike, stropove. To se jednostavno mora vidjeti. Pogledajte kako to izleda iz ptičje perspektive na http://www.chateauversailles.fr/en/1_Versailles_from_the_Sky.php .

 

  putopisna reportaža 

 

 putopisna reportaža

 

 putopisna reportaža putopisna reportaža putopisna reportaža 

 


Shoping

 
     Mnoge žene u Pariz kreću sa isključivom idejom kupovine kojekakvih krpica. Često je dilema da li samo protrčati kroz muzej, a onda se baciti u obilazak dućana, koji su začudo odmah u blizini. Pa tako ako nećete razgledati Louvre, možete u kupovinu u ulicu Rivoli, koja je pokraj muzeja, ili u shoping zonu kod Opere u Galeries Lafayette ili u neki shoping centar. Ulica visoke mode u kojoj su samo butici najpoznatijih kreatora bi se trebala zaobići u velikom luku. Ona se i davno prije zvala Ulica ŠIK-ŠEK-ŠOK. U prijevodu. Tamo je sve veom šik, kupiti ću sebi nešto, ali kako nemam novaca ću napisati šek (ček), a kada on dođe na naplatu slijedi šok (mužu).

  
Disneyland

  

      Biti u Parizu a ne posjetiti Disneyland je zaista šteta. Bez obzira ako i niste dijete. Uživajući u čarolijama i likovima Valta Disneya i dobro osmišljenim atrakcijama, podsjetiti ćete se svoje mladosti i brzo postati dijete. Naravno da smo i mi cijeli dan proveli tamo. Ljeti je otvoren do 23.00 sata.

 putopisna reportaža 

 Ne zaboravite da su ispitivanja u raznim zemljama širom svijeta pokazala da je Pariz daleko najpoželjnije turističko odredište. Pa što čekate?

  

NAPOMENA:Članak objavljen u Turistplusu je djelomično prerađen zbog manjka prostora i ne izgleda u potpunosti identično.

   

Napisao i snimio fotografija Boris Pletikosa


 

 

 

 
 

 
 

 
 

 
 

 
 

 
 

 
 

 

Povratak na vrh
Copyright 2014 Pletikosa
Powered by da.Shop